Menadžer se postaje za dva sata i 6.000 dinara

Sertifikate o stručnoj spremi izdaju brojne agencije i centri za obrazovanje i tako solidno zarađuju. U Ministarstvu prosvete kažu da za otvaranje agencije nisu potrebna posebna znanja
GOTOVO sve poslove, od izlivanja noktiju, krojenja i šivenja, preko programerskih veština možete naučiti na kursu. Za sumu od nekoliko stotina evra možete postati stjuardesa, varilac, ali i knjigovođa. Dugačak spisak nezaposlenih zadaje glavobolju onima koji sa stručnom spremom koju imaju ne mogu da dobiju radno mesto, ali ostavlja i prostor onima koji pokušavaju lako da zarade nudeći ljudima lažnu nadu.
Obuke i prekvalifikacije mamac su za nezaposlene, a izvor prihoda za mentore i “profesore”. Kursevi na koje polaznici odlaze nedelju ili dve koštaju i po 400 evra, ali ima i onih “brzih”, za menadžere, koji traju dva sata i za koje treba izdvojiti 6.000 dinara!? Obuke se uglavnom organizuju za minimum pet polaznika, a neretko ih ima i više od 20, pa je jasno da mentori imaju lepu računicu da se bave ovim poslom. Pitanje je samo šta kandidati posle mogu da rade sa sertifikatom koji dobiju i da li će im on pomoći prilikom zapošljavanja.

- Jedan od glavnih razloga za ovakvo stanje je nepostojanje evidencije i jasnih propisa - smatra Ivan Kovačević, direktor Centra za obrazovanje “Đuro Salaj” i član Saveta za obrazovanje odraslih. - Tražili smo da se to reguliše i da vidimo ko se bavi ovim poslom i na kom nivou. Ima onih koji rade u svom stanu, kao agencije za podučavanje ili studio za obrazovanje. Oni ne iskazuju prihode, ne plaćaju porez, ne prijavljuju radnike, a najgore je što ni sami nisu dovoljno stručni da bi druge obučavali.

Kovačević naglašava da je dugoočekivani Zakon o obrazovanju odraslih usvojen lane, ali da još nije stupio na snagu, jer nisu završeni podzakonski akti.

- Trenutno su pravila takva da ministar izdaje akreditacije za obrazovanje odraslih, ali nigde nije navedeno koji su kriterijumi da bi neko dobio dozvolu za rad - objašnjava Kovačević. - U Zakonu o obrazovanju odraslih piše da će ovim poslom moći da se bave radnički univerziteti, kulturni i obrazovni centri, obrazovni centri pri privrednim subjektima... Nemamo definisane do kraja ni programe za pojedinačna zanimanja. Ministarstvo prosvete je ranije uradilo pilot-projekat za 40 profila, ali ni to nije zaživelo. Prekvalifikacije predstavljaju specifičnu vrstu obrazovanja i ne mogu se raditi po programima za redovne đake.

Prekvalifikacija danas ima poseban značaj i važnost s obzirom na dinamičnost tržišta rada i ubrzani tehnološko-tehnički razvoj. Danas je prekvalifikacija češća i uobičajenija pojava u odnosu na ranije periode. Agencije i razni centri zato najviše nude i reklamiraju kurseve za zanimanja koja su deficitarna na tržištu rada, poput varilaca, računovođa, frizera, pekara, mesara...

- Na tržištu se ne zna šta ko radi - kaže Pero Škobić, generalni sekretar Saveza računovođa i revizora Srbije, navodeći po njemu neke neshvatljive stvari. - Na primer, novi Zakon o računovodstvu isključuje 95 odsto međunarodnih standarda i uvodi neke nove, pod pritiskom konsultantskih kuća. Ranije je profesionalni računovođa polagao državi zakletvu, a danas je sve prisutnije “kreativno računovodstvo”.

U Nacionalnoj službi za zapošljavanje kažu da po uspešnom završetku programa u njihovoj organizaciji, izvođač obuke nezaposlenoj osobi izdaje sertifikat ili uverenje koje posle dostavlja svom savetniku za zapošljavanje. Podatak o stečenoj stručnoj kompetenciji se unosi u lični karton nezaposlenog.

Za razliku od privatnih “aranžmana”, svi programi obuka i prekvalifikacija u NSZ su besplatni.

U Ministarstvu prosvete kažu da su NVO i agencije koje organizuju kurseve u obavezi da delatnost obrazovanja registruju u Agenciji za privredne registre, a da to može da uradi svako, bez obzira na znanja i veštine.

- Narodni univerziteti obučavaju ljude za razna zanimanja i to se kolokvijalno zove prekvalifikacija, ali ona to nije u formalnom smislu. Jer, u pitanju je neformalno obrazovanje i oni nemaju pravo da izdaju diplome - ističu u Ministarstvu. - To mogu da rade samo srednje škole. Svi ti kursevi su u privredno-tržišnom smislu legalni, ali varira kvalitet između provajdera, odnosno agencija koje ih organizuju.

“ŠARENE” CENE

NEPOSTOJANjE jasnih programa za obrazovanje najbolje se vidi po oglasima, gde, na primer, kursevi za frizere mogu trajati od četiri nedelje do godinu dana. I cene se drastično razlikuju, pa je najjeftiniji 5.000, a najskuplji 40.000 dinara. Instalateri uređaja i klima su, takođe, traženi, naročito u letnjem periodu, a za obuku je potrebno izdvojiti najmanje 15.000 dinara. Kurs knjigovodstva, od 30 časova, u najjeftinijoj agenciji košta 18.000, ali ima i onih koji kandidate obučavaju i za više od 30.000 dinara.

KAD TRAŽI POSLODAVAC

PROGRAM obuke na zahtev poslodavca podrazumeva da NSZ učestvuje u finansiranju troškova sprovođenja obuke u skladu sa finansijskim sredstvima opredeljenim za tu namenu - objašnjavaju u NSZ. - Finansiramo program obuke na zahtev poslodavca jedino u situaciji kada na evidenciji NSZ nema lica sa odgovarajućim znanjima i veštinama.

Prošle godine je 239 nezaposlenih uključeno u neku od ukupno 21 obuke na zahtev konkretnog poslodavca, za potrebe radnog mesta. Najzastupljenije su bile obuke iz tektilstva i kožarstva, mašinstva i obrade metala, geodezije i građevinarstva i poljoprivrede, proizvodnje i prerade hrane.